Pripovjedač/ica priča za laku noć

Pripovjedač/ica priča za laku noć

Program "Pripovjedač/ica priča za laku noć" – "Tete i barbe pričalice" provodi se u KBC-u Rijeka, na lokalitetu Kantrida i to kontinuirano od studenoga 2009. godine na Zavodu za hematologiju, onkologiju i kliničku genetiku, od listopada 2012. na Klinici za dječju kirurgiju i Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dječje dobi, od siječnja 2015. godine na Zavodu za kardiologiju, pulmologiju, reumatologiju, alergologiju i imunologiju te od ožujka 2017. na Zavodu za neurologiju i dječju psihijatriju.

Poznato je da odlazak u bolnicu za većinu ljudi, a posebice za djecu predstavlja traumatičan događaj jer je praćen neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima zbog odvajanja od primarne sredine, zbog bolesti, straha od medicinskih postupaka i ishoda liječenja. Udruga za promicanje dobrobiti djece "Portić" prepoznala je sljedeće potrebe hospitalizirane djece: nedostatak prirodnoga okruženja i informacija iz vanjskoga svijeta vršnjaka te nedostatak obiteljskoga rituala pričanja priča pred počinak. Stoga je odlučila organiziranim volontiranjem nadomjestiti ili barem malo doprinijeti ostvarenju navedenih potreba. Budući da na ishode liječenja pozitivno utječe kreativna ili art-terapija, volonteri "tete i barbe pričalice" (kako su nas prozvala djeca) svakodnevnim čitanjem i pričanjem izabranih priča i bajki, doprinose ublažavanju negativnih pojava pri hospitalizaciji djece u KBC-u Rijeka, lokalitet Kantrida.

Zahvaljujući ovom programu hospitalizirana djeca s manje straha i nelagode čekaju svoj oporavak, a roditelji, medicinsko osoblje i uprava bolnice podupiru ovu inicijativu i svjedoče o pozitivnom ozračju koje volonteri donose u bolničko okruženje.

Program "Pripovjedač/ica priča za laku noć" provodi se od 2016. godine u Splitu (u suradnji s partnerskom Udrugom MoSt), a od 2018. u Čakovcu (u suradnji s partnerskom Udrugom Murid) i Puli (u suradnji s partnerskom Udrugom Suncokret). Program se od siječnja 2014. do studenog 2018. godine provodio i u Zagrebu (u suradnji s udrugom Smiješak za sve).

Projekt financira Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka.

Voditeljica programa: Maja Opašić

 VOLONTERI O PROGRAMU: 

Ponekad mi se čini kako djeca više daju meni nego ja njima i kako su veći učitelji u životu od mnogih odraslih... malo je stvari danas na svijetu koje funkcioniraju iz čiste ljubavi i bez fige u srcu. A tete i barbe pričalice to jesu.

Užitak priče, čitanja, maštanja, razgovora, druženja s malim i malo većim ljudima ispunjava, obogaćuje, veseli i uči me vrijednostima i ljepoti života... Biti "teta pričalica" više je od volontiranja u dječjoj bolnici, to je dio mog identiteta, vrlo važan dio!

Neobjašnjivo je kako teška i tužna situacija može potaknuti silnu ljepotu. A na odjelima bolnice te ljepote ima posvuda... u malim bolesnicima, njihovim hrabrim srcima, pametnim i toliko strpljivim glavicama, toplim očima i osmjesima koji uvijek rastu kada nas vide. Zbog tih sam trenutaka zahvalna što sam postala dio ovog prekrasnog projekta.

Pričanje priča za laku noć jedno je od najljepših iskustava u mom životu i nadam se da ću i dalje nositi osmijeh na dječja lica, pričati im i riječima i srcem, a oni meni davati vjetar u jedra da plovim morem života puna snage i ljubavi...

Teško je sva pozitivna iskustva sažeti u dvije rečenice, ali nešto što definitivno daje smisao svemu ovome je predivan osjećaj da ste napravili nešto korisno i pozitivne povratne informacije koje stižu od djece.

 DJECA, RODITELJI I MEDICINSKO OSOBLJE O TETAMA I BARBAMA PRIČALICAMA:

Cijeli sam dan čekao pričalicu.

Užitak priče, čitanja, maštanja, razgovora, druženja s malim i malo većim ljudima ispunjava, obogaćuje, veseli i uči me vrijednostima i ljepoti života... Biti "teta pričalica" više je od volontiranja u dječjoj bolnici, to je dio mog identiteta, vrlo važan dio!

Velika hvala svim pričalicama koje nam na najbolji mogući način krate dane provedene u bolnici. Divno je znati da postoje tople i drage osobe koje svoje slobodno vrijeme poklanjaju drugima. Odmah nakon večere dječica već pogledavaju prema hodniku, a onaj osmijeh koji se pojavi na licu kad uđe teta s punom torbom knjiga, nitko u bolnici tako lako ne izmami.

Hvala tetama doktoricama (sestrama), barba kirurzima, svima u bolnici, a najviše tetama pričalicama.

Pričalice olakšavaju djeci boravak u bolnici, uveseljavaju ih svojim dolaskom. Samo naprijed!

Sve pohvale projektu. Djeca cijeli dan očekuju tete pričalice.

Sve pohvale. Sada djevojčice kažu da kad narastu žele biti tete pričalice.

 

Upišite svoj e-mail za prijavu na projekt: